Genetska dijagnoza NF1

Molekularna genetska testiranja za NF1 podrazumijevaju analizu NF1-gena odnosno njegovog produkta na nivou DNK. Iako moguća, ova ispitivanja nisu u rutinskoj kliničkoj primjeni niti u ekonomski najrazvijenijim zemljama. Testiranja iziskuju dosta vremena i relativno su skupa, a  provode se u specijaliziranim genetskim laboratorijima..
Genetsko testiranje u familijarnim slučajevima temelji se na analizi genske povezanosti (od engl. linkage analysis) za koju je potrebno imati barem dvije oboljele osobe u dvije uzastopne generacije. Iz krvi svih članova obitelji (i bolesnika i zdravih) određuju se tzv. polimorfizmi (raznolikosti) NF1-gena – odnosno haplotip kojim se bolest nasljeđuje u obitelji. Testiranje metodom genske povezanosti moguće je i u Republici Hrvatskoj.
U sporadičkim slučajevima, kada je bolesnik prvi slučaj NF1 u obitelji (roditelji su klinički zdravi i nemaju promjenu za NF1), prethodno opisanom analizom genske povezanosti mogu se utvrditi samo velike delecije (manjak dijela gena). Genetska dijagnoza u pravilu je moguća jedino dokazivanjem specifične genske mutacije. Postupak se provodi sa različitim metodama DNA tehnologije.U pravilu se najprije različitim metodama umnoži DNA odsječak gena i potom analiziraju njegovi dijelovi (tzv. sekvencioniranje) i traže promjene. Međutim, niti jedan test za dokazivanje genske promjene, koji se još ne rabi u našoj zemlji,  nije u potpunosti pouzdan, moguć je u oko 80% bolesnika.
Molekularna dijagnostika zahtijeva timsku suradnju liječnika-kliničara koji je postavio sumnju ili utvrdio sigurnu kliničku dijagnozu i oblik NF1 (familijarni ili sporadički oblik) i molekularnog genetičara koji – prema objektivnim mogućnostima – odabire metodu molekularnog testiranja.

Prenatalno genetsko testiranje provodi se radi utvrđivanja prenatalne dijagnoze NF1 prije rođenja djeteta. U trudne žene se tzv. ranom amniocentezom dobije uzorak plodne vode koji sadrži i stanice ploda koje se mogu genetski analizirati različitim metodama. Optimalno vrijeme za ranu amniocentezu je 14. – 16. tjedan trudnoće. Druga metoda za prenatalno genetsko dijagnosticiranje koristi amnionske resice. Biopsijom kroz trbuh ili ušće maternice trudne žene pod kontrolom ultrazvuka uzme se komadić tkiva korionskih resica (plodnih ovoja) koji se može koristiti za različite molekularne dijagnostičke procedure. Ova metoda je moguća i ranije od optimalnog termina rane amniocenteze, u 10. – 11. tjednu. Za prenatalnu dijagnozu mora biti poznat haplotip ili genska mutacija bolesnog roditelja kojim se NF1 nasljeđuje u obitelji.