Što su neurofibromatoze?

Neurofibromatoze su genetske bolesti, nastale promjenom gena, tzv. mutacijom gena. Radi se o autosomno dominantno nasljednim bolestima u kojima postoji sklonost razvoju promjena živčanog sustava – dobroćudnih tumora zvanih neurofibromi te kožnih pigmentnih promjena. U embrionalno doba koža i mozak razvijaju se iz iste osnove – neuralnog grebena (od engl. neural crest). Zbog toga se bolesti svrstavaju u veliku zajedničku skupinu tzv. neurokutanih bolesti ili fakomatoza (od grč. riječi phakos – madež, nevus). Osim kože i živaca u bolestima mogu biti promijenjena i druga tkiva – kosti i meka tkiva. Prema načinu kliničkog ispoljavanja i nasljeđivanja mogu se razlikovati tri različita oblika bolesti:  neurofibromatoza tip 1 (NF1), neurofibromatoza tip 2 (NF2) i švanomatoza (od engl. Schwannomatosis). Oko 99% slučajeva pripada NF1.

Ove tri bolesti imaju različitu kliničku sliku, različite gene na različitim kromosomima. Mogu biti naslijeđene od roditelja koji imaju NF odnosno švanomatozu ili mogu biti prvi slučaj u obitelji kao rezultat nove ili „spontane promjene“ gena nastale u spolnim stanicama (spermiju ili jajašcu).

NEUROFIBROMATOZA TIP 1 (NF1) poznata je u široj medicinskoj i nemedicinskoj javnosti i kao periferna neurofibromatoza ili Von Recklinghausenova bolest. Potonji naziv NF1 je dobila po njemačkom liječniku – patologu Fredericu Danielu von Recklinghausenu (1833-1910.g.). On je 1882. godine u svojoj knjizi objavio zapažanja o pravoj prirodi karakterističnih kožnih i potkožnih čvorića – fibroma. Zbog otkrića da svaki fibrom sadrži i mali periferni živac nazvao ih je – neurofibromi te je po njima bolest i dobila naziv – neurofibromatoza. Živčano porijeklo kožnih i potkožnih tumora Von Recklinghausen je prvo uočio na životinji – šaranu kojeg je osobno upecao, a zatim i na ljudima – 55-godišnjoj ženi i 47-godišnjem muškarcu koji su po koži imali brojne čvorove i smeđe pigmentne nevuse. Osim neurofibroma opisao je u svojih bolesnika i brojne promjene na drugim unutarnjim organima i kostima.

Još i danas se NF1 pogrešno smatra rijetkom bolešću, ne samo među laicima već i među mnogim liječnicima. Međutim, radi se o jednoj od najčešćih autosomno dominantnih nasljednih bolesti u čovjeka. Učestalost bolesti je oko 1 : 3000 – 4000 živorođene djece, podjednaka u oba spola, bez obzira na rasnu, etničku i geografsku pripadnost. NF1 se rijetko dijagnosticira na rođenju pa je pravu incidenciju na rođenju teško točno odrediti. Ukupan broj bolesnika s NF1 u određenoj populaciji u određenom vremenskom razdoblju (tzv. prevalencija) procjenjuje se između 1 : 2500 – 1 : 5000 stanovnika.

NEUROFIBROMATOZA TIP 2 (NF2) je prije stotinjak godina, i još dugo poslije, smatrana oblikom Von Recklinghausenove bolesti. Glavno obilježje bolesti su obostrani tumori (akustički neurinomi, neurolemomi ili vestibularni švanomi) VIII. kranijalnog živca – nervus statoacusticusa koji je odgovoran za sluh i ravnotežu te živčani tumori drugih lokalizacija u mozgu i kralješničnoj moždini. U prošlosti je NF2 nazivana i „centralna“ neurofibromatoza. U bolesti su odsutni ili rijetko nazočni tzv. periferni neurofibromatozni znakovi bolesti poput kožnih neurofibroma ili pigmentnih kožnih promjena tipa pjega boje bijele kave – café au lait pjega koji su „zaštitni“ znakovi NF1.

Prvi vjerojatni slučaj NF2 opisao je Wishart 1820. godine. Njegov mladi bolesnik imao je više tumora mozga koje su zahvaćale tvrdu moždanu ovojnicu – duru mater i moždane živce, a među njima i oba slušna živca., ali bez zabilježenih kožnih promjena.

Učestalost NF2 je značajno manja od NF1. Procjenjuje se na 1 : 25000 – 40000 živorođene djece. Prema opsežnim populacijskim istraživanjima u Engleskoj prevalencija bolesti procjenjuje se na oko 1 : 210000 odnosno 1 : 81000 (između 4.7 i 8.6  odnosno 11.8 bolesnika na milion stanovnika opće populacije) i odražava samo broj simptomatskih slučajeva dijagnosticiranih u određenom vremenskom razdoblju. Prava učestalost na rođenju je mnogo viša i procjenjuje se na 1 : 25000 – 40000. Razlike između viših učestalosti na rođenju i manjih prevalencija dijagnosticirane NF2 proizlaze iz činjenice da većina bolesnika ne dobije simptome i znakove bolesti do trećeg-četvrtog ili kasnijih desetljeća života, a mnogi i umiru prije početka bolesti.

ŠVANOMATOZA predstavlja rijetki oblik NF. Osnovne promjene bolesti su brojni tumori tzv. Švanovih stanica živčanih ovojnica  (švanomi) moždanih, spinalnih i perifernih živaca.

Učestalost bolesti procjenjuje se na  oko 1 : 40000 stanovnika.